Nimrod,
Noin potomak, želio je Bogu ponuditi izazov te je odlučio sagraditi
«grad i toranj s vrhom do neba», koji će biti viši nego što su
dosezale vode Potopa. A zatim, ako Gospodin još jednom poželi
potopiti zemlju, stanovnici će moći pobjeći od njegova gnjeva
tako da se popnu na toranj.
... Iz dana u dan toranj je postajao sve viši, pa je «nadvisio
čak i njihova očekivanja», a «širina mu je bila tako golema da
se u usporedbi s njom visina tornja činila neznatnom.»
Bog je sišao da vidi što ta vojska ljudi gradi i kad je vidio
veličinu tornja i njezinu težnju da dosegne do neba, odlučio je
stati njihovoj bezbožnosti na kraj. Stoga je zbunio Adamove potomke,
koji su do toga trenutka govorili jednim jezikom, pobrkavši im
jezike. Gradnja je zaustavljena, jer se ni uz najbolju volju i
sav trud nisu mogli razumjeti, «tako ih Bog rasu odande po svoj
zemlji».
Danas, nakon nekoliko tisuća godina, čini se da se božansko prokletstvo
doista obrušilo na ponosni grad; arheolozi su dokazali da su ostaci
drevnoga Babilona izgledali poput kaotične građevine što su je
graditelji napustili u trenutku kad se oglasila sirena za ručak.
"Pošaljite link prijatelju" -
ispunite donji formular